ECHA je razvila pristup od četiri koraka za uspješnu identifikaciju tvari. Slijedeći te korake i naše savjete ispravno ćete identificirati tvar.
- Najprije trebate odlučiti imate li već nužne analitičke podatke za identifikaciju tvari za potrebe Uredbe REACH. Ako niste proizvođač, te informacije možete zatražiti od svojeg dobavljača. Ako imate nužne analitičke podatke, idite na korak 1.d, u suprotnome idite na korak 1.b.
- Odaberite reprezentativni uzorak tvari ili nekoliko uzoraka iz različitih serija ili različitih vremenskih točaka proizvodnje. Ako ste uvoznik smjesa, možda ćete od dobavljača trebati tražiti uzorke tvari uporabljenih u smjesi.
- Utvrđivanje ispravne analitičke strategije na samom početku uštedjet će vam vrijeme i novac. U ovoj fazi trebate razmotriti imate li nužne interne funkcionalne sposobnosti i znanje. Ako nemate, trebali biste potražiti pružatelja usluga ili laboratorij koji je upoznat s izradom analiza u svrhu Uredbe REACH. Imajte na umu da analiza u svrhu identifikacije tvari ne mora biti provedena u skladu s dobrom laboratorijskom praksom (GLP).
- Koji god put odaberete, ishod bi trebao biti isti: niz analitičkih ispitivanja/informacija kojima se tvar u cijelosti identificira. Spektri, kromatogrami i druge analitičke informacije trebaju biti kvalitetne i potpuno protumačene.
- Ako postoje teškoće u tumačenju ili tehnički izazovi pri provedbi analize, pripremite pouzdano znanstveno obrazloženje i primijenite alternativne tehnike. I u tom slučaju stručno znanje može biti korisno.
- Pravnim odredbama određeno je da se ultraljubičasta (UV) i infracrvena (IC) spektroskopija i spektroskopija nuklearne magnetne rezonancije (NMR) ili masena spektrometrija (MS) provode uz tekućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti (HPLC) ili plinsku kromatografiju (GC). Za anorganske tvari nužne alternative mogu biti spektrometrija rendgenske difrakcije (XRD) i atomska apsorpcijska spektroskopija (AAS). Za te je tehnike potrebno stručno znanje za provedbu i tumačenje ishoda.
2. Detaljno opišite sastav tvari
- Analizom biste sada trebali dobiti potpunu sliku sastava tvari.
- Analizom samo jednog uzorka nisu obuhvaćene varijacije na temelju izvora (npr. sirovine) i postupka proizvodnje. Te su varijacije obuhvaćene rasponima u koncentraciji koji mogu biti dio potvrde o analizi (Certificate of Analysis, CoA) ili specifikacije o kontroli kvalitete.
- Na primjer, za dobro definiranu tvar trebali biste navesti sastav koji izgleda otprilike kao sljedeći:
| Naziv |
Tipična koncentracija % |
Raspon koncentracije % |
| Sastojak A |
90 |
85 – 96 |
| Sastojak (nečistoća) B |
6 |
4 – 7 |
| Sastojak (nečistoća) C |
2 |
0 – 3 |
| Sastojak (nečistoća) D |
2 |
0 – 3 |
- Na temelju sastava trebat ćete odrediti zajedničku identifikaciju – naziv tvari.
- Pravila se razlikuju ovisno o složenosti tvari. Možete ih pronaći u „Smjernicama za identifikaciju i nazive tvari prema uredbama REACH i CLP”. Ako niste sigurni, možda bi pri određivanju naziva tvari bilo dobro zatražiti pomoć stručnjaka.
4. Dodijelite brojčanu identifikacijsku oznaku
- Na stranici Informacije o kemikalijama na portalu agencije ECHA uporabom alata „Pretražite kemikalije” provjerite postoji li već za vašu tvar EZ broj ili broj s popisa.
- Uobičajeno je, no ne i nužno, povezati kemijski naziv s brojem s popisa, kao što je EINECS ili CAS broj. Taj se broj često nalazi u sigurnosno-tehničkom listu (STL) ili potvrdi o analizi. Bilo bi dobro potražiti pomoć stručnjaka kako biste utvrdili postoji li broj s popisa za vašu tvar.
Nakon što saznate tu informaciju, trebate je prenijeti u elektronički format IUCLID dosjea.
Za registraciju u skladu s Uredbom REACH u dosje koji dostavlja vodeći podnositelj registracije mora biti uključen granični sastav. Granični sastav odražava sastave svih sudionika zajedničkog podnošenja.
